PSIHOLOGIJA ZA 21. STOLJEĆE Zamislite da putujete divnim krajolikom. Oko sebe vidite izuzetne prizore, brda, šume, fantastične vodopade Možete fascinirani upijati te prekrasne slike, no da biste nastavili putovanje, morate znati gdje ste i kuda idete. Naravno, potrebna vam je zemljopisna karta. Na toj karti sve što vas okružuje poprima neko drugo značenje, pretvara se u simbole koji vas vode na putu. Znači, uz kartu vi nemate veće znanje nego bez nje, nego jednostavno drugačije. Mapa nije teritorij, ali vam pomaže da se kroz taj teritorij krećete. Najneistraženiji, najtajanstveniji teritorij svakako je krajolik ljudske psihe, a odgovore na pitanje što je čovjek tražile su od pamtivijeka sve religije, filozofije, mislioci stari i prastari, jednako kao i suvremene znanstvene discipline, od kojih se najdublje područjem psihe bavi psihologija. Jednako kako su se s novim otkrićima i novim tehnologijama mijenjale zemljopisne karte, tako se i spoznaje iz područja psihologije radikalno mijenjaju paralelno s otkrićima i dostignućima drugih znanosti. Kvantna fizika donijela je novu paradigmu i iz temelja uzdrmala duboko ukorijenjenu i još uvijek dominantnu mehanicističku sliku svijeta koja tvrdi da su život, svjesnost i inteligencija samo nusprodukti materije. Izraz psihologija je sastavnica koja potječe iz grčkog psiha = duh, duša, život, um, dah i logos = govor, studij, rasuđivanje. Doslovno tako psihologija znači studij duha ili duše. Zanimljivo je kako taj duh, dušu zaobilaze sve dosad znanstveno priznate suvremene škole psihologije. Suvremena zapadnjačka psihologija kao znanstvena disciplina svoje ozbiljne temelje svakako nalazi krajem 19. stoljeća kada je W.Wundt osnovao laboratorij za psihologijska istraživanja (eksperimentalna psihologija), Ivan Pavlov je svojim uvjetovanim refleksima udario temelje biheviorizmu, a revoluciju je napravio Sigmud Freud svojom, u to vrijeme alternativnom, praktički ilegalnom, psihoanalizom. 20. stoljeće donijelo je daljnji razvoj postojećih teorija, ali i nove, različite i često međusobno suprotstavljene pravce u proučavanju ljudske psihe, od kojih su neki izrasli u vrlo utjecajne škole čija učenja danas primjenjujemo u najširem spektru življenja, od osobnih do poslovnih i edukacijskih konteksta. Međutim, i dalje niti jedna od tih škola ne spominje duh i dušu. Pravi problem zapravo nastaje kad imate problem. Kome se obratiti? Kojoj školi se prikloniti? Zašto ista terapija jednoj osobi pomaže, a drugoj ne? Verbalna ili neverbalna terapija? Psihoanalitički kauč ili mahanje rukicama i hipnoza? Kojoj karti vjerovati? Kad vas boli duša, slabo pomaže intelektualno razumijevanje od kud dolaze simptomi i što oni znače. Također, obzirom da se radi o vašoj psihi, vašem teritoriju, vjerojatnije je da će vaše biće bolje znati što vam treba nego bilo tko drugi tko vas promatra. 1
Da se vratimo početnoj metafori, mislim da nam treba atlas koji će obuhvatiti sve ove karte, i još dodati nove karte dosad neistraženih područja. Na osnovu svih dosadašnjih istraživanja i dostupnih spoznaja, izgleda da bi taj atlas mogao biti Transpersonalna Psihologija. Ako želiš zaista doznati bit, umjesto da je tražiš kod sljedbenika, bolje pođi na izvor, rekao mi je moj nekadašnji terapeut, danas dobar prijatelj i suradnik. I tako sam ja kenula na izvor, tj. pošla sam upoznati čovjeka koji je TP dao ime, jednog od osnivača TP psihologije, Stanislava Grofa. Stoga mnoge stvari koje slijede imate prilike doznati iz prve ruke. Veličina tog znanstvenika i sveobuhvatnost njegovih 50 godina intenzivnog istraživanja teško bi mogle stati na stranice ovog časopisa u slijedećih nekoliko brojeva, no možda ga najbolje opisuju riječi kolege iz struke: Freud je osvjetlio nekoliko soba naše svjesnosti; isto je učinio i Jung; Grof nas vodi kroz cijelu kuću. - J. Fadiman, PhD TP je akademska disciplina unutar područja psihologije koja uvažava sve dosadašnje škole pokušavajući premostiti suprotnosti na način da tumači da je svaka od tih škola odlična za razumijevanje određenog segmenta ljudske psihe kojim se bavi, ali da bismo dobili cjelovito razumijevanje moramo uzeti u obzir sve već dosad obrađene aspekte, kao i područja koja su dosad, barem u našoj zapadnjačkoj kulturi i znanosti još neistražena, a neka čak i nedotaknuta. Tp pristupa cijeloj osobi. U potrazi je za uravnoteženim razvojem inelektualnog, emocionalnog, duhovnog, fizičkog, socijalnog i kreativnog aspekta života. Pruža sveobuhvatnu i drugačiju perspektivu dosadašnjih smjerova u psihologiji, ne umanjujući vrijednost njihovih teorija i tehnika, već ih jednostvano stavlja u drukčiji kontekst. I, da, uzima u obzir postojanje duše. TP prepoznaje i proučava izmijenjena stanja svijesti poput snova, hipnotičkog transa, i sl, razumijevajući da ta stanja imaju različite razine i specifične sisteme unutar sebe, tj. da ima svoje vlastite realnosti. Što transpersonalna psihologija NIJE Postoje mnoge netočne pretpostavke u vezi s TP, obzirom na promjenu paradigme svjesnosti koju predstavlja. Tako je često svrstavaju u New Age ideologiju, što ona kao legitimna znanstvena disciplina definitivno nije. TP nije ideologija, niti religijski ili spiritualni pokret, a neki od vodećih transpersonalnih teoretičara bili su i jedni od strožih kritičara New Age pokreta. Upravo je to neosnovano poistovjećivanje s New Ageom drastično usporilo formalno prepoznavanje i priznavanje TP od relevantnih psihologijskih tijela u SAD. Nije niti metafizika, iako mnogi vjeruju da transpersonalna iskustva nužno moraju biti povezana s duhovnošću i transcendiranom stvarnošću. 2
Mnogi će prigovoriti da najviša stanja transpersonalne svjesnosti nadilaze racionalno, no transpersonalna psihologija uključuje vrijednost racionalne i intelektulane analize jednako kao što pridaje važnost i ne-racionalnim načinima spoznaje poput intuicije, kontemplacije i integrativne svjesnosti. Povijest Prvo spominjanje riječi transpersonalno možemo naći još kod Williama Jamesa u njegovoj skripti za predavanja za kolegij na Harvardu u šk. god, 1905/06, te kod Junga (überpersonlich) u njegovoj poznatoj teoriji kolektivnog nesvjesnog. No, začetak transpersonalne psihologije kao znanosti svakako treba tražiti u radu slavnog Abrahama Maslowa i njegovog najpoznatijeg doprinosa psiholgiji, klasifikaciji ljudskih potreba i motivacija. Pred sam kraj svoje karijere dodao je najvišu, šestu kategoriju u svojoj klasifikaciji potreba. U njegovom piramidalnom prikazu, hijerarhijski najviše mjesto zauzimaju potrebe koje su iznad samoaktualizacije, tj. transcediraju, nadilaze potrebe čovjeka kao jedinke. To je metapotreba za samonadilaženjem, tj. transcediranjem sebe kao jedinke i doživljavanjem osobnog vrhunskog iskustva osjećajem vrhunske cjelovitosti, pozitivne emocije mira, dubokim osjećajem harmonije i jedinstva, povezanosti s cijelim univerzumom i svim njegovim dijelovima, te dubokog razumijevanja i spoznaje svega što jest. Prepoznavanje potrebe za transcediranjem sebstva (egoičnog selfa) kao i ideja da je naša prava priroda nešto više i šire od onoga što Alan Watts zgodno naziva skin encapsulated ego ( kožom ograničeni ego ) kao i da nas iskustvo transcediranja tog djela sebe i ove materijalne, objektivne svjesnosti dovodi u kontakt s tom dubljom, pravom vlastitom prirodom, zapravo spada u sam temelj transpersonalne psihologije, te u tom smislu nadilazi interese i teme kojima se bavi humanistička psihologija. Prilikom prve posjete Maslowu, gdje su trebali raspravljati o imenu i osnovnim postavkama TP, Grofa je na vratima Abeova stana dočekala izuzetno neprijateljski raspoložena gđa Maslow, koja ga je jedva jedvice pustila u kuću. Nikako mu nije bilo jasno zašto ga toliko mrzi premda ga vidi prvi put. Odgovor je dobio nešto kasnije. Naime, Maslow je preživio nekoliko srčanih udara i nije se smio uzbuđivati, a ideja o stvaranju nove psihologije koja će biti cjelovitija od svega do sada do te ga je mjere ushitila da se brižna supruga uistinu bojala za njegov život. Ime transpersonalna psihologija skovali su Maslow, Grof i Sutich. Prva ideja bila je da se toj psihologiji da naslov transhumanistička, a izraz transpersonalna uzeli su iz Grofova rada, koji je 50 godina svog profesionalnog istraživačkog rada posvetio upravo proučavanju izmjenjenih stanja svijesti, te iskustvima koje je u osnovi podijelio na biografska, perinatalna i intrauterine ( iskustva u maternici i oko poroda) te transpersonalna ( prošli životi, arhetipska iskustva, iskustva kliničke smrti.) 3
1969.god Maslow, Sutich i Grof su inicirali pokretanje Journal of Transpersonal Psychology, časopisa koji je i danas vodeća akademska tiskovina transpersonalne psihologije. Nedugo zatim osnovano je i udruženje Association of Transpersonal Psychology, čiju su prvu internacionalnu konferenciju podržali Majka Tereza i Dalai Lama. Značajan proboj u smislu priznanja od strane struke dogodio se 1996.god, kada je utemeljena Sekcija Transpersonalne Psihologije u okviru britanskog udruženja psihologa (British Psychological Society). Transpersonalna psihologija četvrta sila u psihologiji U suvremenoj zapadnjačkoj znanosti, općeprihvaćena je Maslowljeva teorija o tri sile - tri različite teorije krucijalne za razvoj razumijevanja ljudske psihe. Maslow je prvom silom nazvao biheviorizam, akademsku znanost začetu početkom 20.st radom Ivana Pavlova i njegovim uvjetovanom refleksima, čiji su kasniji nositelji bili Watson i Skinner. Druga sila, psihoanaliza, proizašla je iz istraživačkog rada Sigmuda Freuda, te daljnjim radom C.G.Junga, Fromma, Eriksona, Adlera, Renka i dr. Treća sila - humanistička psihologija, utemeljena je od Maslowa, Carla Rogersa, Rollo Maya, a inspirirana radom Assagiolia, Wilhelma Reicha, Antony Suticha i mnogih drugih, a bavi se pojmovima samoaktualizacije, kreativnosti, ljubavi i sl. Prema Maslowu, biheviorizam i psihoanaliza bili su previše limitirani da bi pružili bazu za kompletnu psihologiju ljudske prirode. Biheviorizam je pokušavao reducirati kompleksnost ljudske prirode na jednostavne principe kondicioniranja, ali nije uspijevao kad su u pitanju aspekti poput osobnih vrijednosti, svjesnosti i ljubavi. Psihoanaliza se najvećim dijelom razvijala iz proučavanja psihopatologije, tj. duševnih poremećaja i bolesnih stanja, a humanistička, kao pozitivna, najviše se bavila samoaktualizacijom. 1968. Maslow je upozorio na ograničenja humanističkog modela. U istraživanjima daljih dosega ljudske prirode otkrio je mogućnosti koje su nadilazile samoaktualizaciju. U trenucima kada osoba doživljava snažna vrhunska iskustva, poimanje sebe (selfa) se rasplinjuje u svjesnost većeg, šireg jedinstva sa svime što jest. Upravo to jest područje kojim se bavi Transpersonalna psihologija, te ju je stoga Maslow nazvao četvrtom silom psihologije. Prvim trima silama TP pridodaje uvažavanje duhovnih aspekata ljudskog iskustva. Ova iskustva opisivana su često u tekstovima različitih religija, no na neznanstven i teološki pristran način. Glavna zadaća transpersonalne psihologije jest da pruži znansveni okvir za tumačenje tih aspekata ljudskog postojanjai i iskustva. 4
Transpersonalni pioniri William James Američki psiholog William James prvi je upotrijebio termin transpersonalno u svojim biljeskama jos davne 1905 godine. Psihologija koju je James predstavljao odnosila se na sva područja ljudskog iskustva omeđena s jedne strane misticizmom a s druge biologijom. U svojem istraživanju širokog spektra stanja svijesti on nije razdvajo abnormalna, normalna i transcedentna iskustva. Vidio ih je kao dio jednog kontinuuma. James je sebstvo ( Self ) opisao kao iskustvo više različitih poimanja sebe (Selfa) u konstantno fluktuirajućem polju. Smatrao je da teorija osobnosti koja ne uzima u obzir izmjenjena stanja svijesti pruža nedostatan opis fundamentalnog ljudskog iskustva. Aldous Huxley Ovaj veliki pisac, mislilac, filozof i kritičar društva 20. stoljeća, osoba je koja je nadahnula razvoj transpersonalne psihologije. Njegovi romani Divni novi svijet, Otok, eseji Umjetnost gledanja i Vrata percepcije te Perenijalna filozofija, smatraju se ranim filozofskim, konceptualnim temeljima transpersonalne teorije. C.G. Jung Jedan je od najvažnijih, najkompleksnijih i najkontroverznijih teoretičara psihologije, koji je svoj rad posvetio istraživanju nesvjesnog, a također i jedan od pionira transpersonalne psihologije. U njegovim se radovima spominje izraz uberpersonlich (koji nadilazi osobu). Za razliku od Freuda, Jung je smatrao da ljudi nisu produkt samo prošlih događaja, već i nečeg puno šireg od biografske prošlosti. Utvrdio je da svi ljudi dijele kolektivno nesvjesno te da su njime neodvojivo povezani međusobno i sa svijetom oko sebe. Arhetipi, sadržaji kolektivnog nesvjesnog, su jedna od najvažnijih transpersonalnih iskustava. Abraham Maslow Maslowa se smatra osnivačem humanističke psihologije, a nakon toga i transpersonalne, koju je smatrao četvrtom silom u psihologiji. Zajedno sa Stanislavom Grofom i Anthony Sutichem, on je osnivač Association of Transpersonal Psychology i pokretač časopisa Journal of Transpersonal Psychology. Opće je poznata njegova hijerarhija potreba I motivacija koja osnovne potrebe svakog covjeka gradira od najniže fiziološke potrebe, preko potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadnošću, potreba za uvažavanjem do potrebe za samoostvarenjem. Manje je poznato da je on prije svoje smrti na vrh piramide uvrstio i potrebu za transcedencijom, odnosno samonadilaženjem. Do toga je došao proučavajuci tzv. vrhovna iskustva (peak experiences), koja opisuje kao iskustva bitka prirode svemira u kojima su osobe iskusile osjećaj jedinstva sa svime što jest, te duboke promjene koje su posljedica takvih iskustava. 5
Također, kroz rad s osobama koje su postigle samo ostvarenje (najviša potreba egoičnog selfa), definirao je 14 meta vrijednosti odnosno vrijednosti bitka, tj. apstraktnih ali važnih motivatora kao sto su cjelovitost, životnost, pravednost, dobrota, jednostavnost, samodostatnost, jedinstvenost, zaigranost/veselje, iskrenost. To su vrijednosti koje nadilaze ego, a Maslow ih je smatrao jednako bitnim za mentalno zdravlje čovjeka kao što su vitamini bitni za tjelesno zdravlje. Anthony Tony Sutich Tony Sutich smatra se jednim od začetnika transpersonalne psihologije, jer je svojim radom sudjelovao u stvaranju infrastrukture kako za humanističku, tako i za transpersonalnu psihologiju. Uz Maslowa, bio je jedan od osnivača Association for Humanistic Psychology i pokrenuo časopis Journal of Humanistic Psychology. Sudjelovao u osnivanju Instituta za Transpersonalnu Psihologiju i bio prvi urednik Journal of Transpersonal Psychology od njegova osnivanja 1969, do svoje smrti 1976. U dobi od samo 12 godina, nakon nezgode na utakmici bejzbola, obolio je od progresivnog artritisa, zbog čega je do 18. godine postao potpuno oduzet mogao je samo trzati glavom, govoriti kroz zube i koristiti jednu ruku. Davali su mu samo nekoliko mjeseci života, no on je poživio slijedećih 50 godina! Za vrijeme dugog boravka u bolnici, otkrio je svoj talent za pomaganje ljudima (pomažući medicinskom osoblju s privatnim problemima). Iako bez formalne edukacije, postao je uvaženi psihoterapeut, kojeg je kasnije priznalo i udruženje psihologa Kalifornije. Radio je s klijentima koji su uzimali psihodelične supstance, a nakon vlastitih mističnih iskustava, postao je rado čitan u području misticizma i istočnjačke filozofije. Kada je 1976. konačno završio doktorsku dizertaciju Osnivanje humanističke i transpersonalne psihologije: osobni doprinos i primio doktorat, slijedećeg dana je umro. Njegov bliski prijatelj ispričao je kako mu se Tony pojavio u snu te noći, normalno hodajući, i kada se ovaj iznenadio, rekao mu je mirno: Pa kad sam sad mrtav, znaš Stanislav Grof Jos jedan od velikih znanstvenika našeg vremena koji je svoj život posvetio istraživanju izmijenjenih stanja svijesti te primjeni istih u svrhu iscjeljenja psihe. Njegovi rani eksperimenti s uporabom psihoaktivnih supstanci u psihoterapiji te proučavanje traume rođenja pomogli su u konstrukciji okvira prenatalne i perinatalne psihologije. Vremenom je taj okvir poslužio za detaljniju i prošireniju kartografiju dubina ljudske psihe. Desetljeća intenzivnog proučavanja transpersonalnog dovela su ga, između ostalog i do otkrića jednostavnog i prirodnog načina induciranja izmjenjenih stanja svijesti. Pomoću tehnike disanja u kontroliranom okruženju, tehnike koje je nazvao holotropskim disanjem (Holotropic Breathwork), osobe lako mogu dospijeti u stanja svijesti kroz koje mogu krenuti spiralom razvoja svoje svjesnosti i osobnosti. Više o holotropskom disanju te o njegovim potencijalima za razvoj svjesnosti i iscijeljenje pojedinca, ali i čovječanstva, možete čitati u slijedećem broju. 6
Među bitnim osobama koje su utjecale na začetak i razvoj transpersonalne psihologije često se spominju: Carl Rogers osnivač humanisticke psihologije, svojim je dugogodišnjim radom i iskustvom promijenio paradigmu psihoterapije te u centar procesa stavio klijenta. Teilhard de Chardin razvio je model evolucije svijesti koji integrira znanost biologije i kršćansku teologiju Sri Aurobindo razvio je sličan model evolucije svjesti, ali temeljen na istočnjačkim filozofijama. Roberto Assagioli osnivač psihosinteze Charles T. Tart jedan od začetnika empirijskih istraživanja na području izmjenjenih stanja svijesti. Ken Wilber izuzetno utjecajan teoretičara transpersonalne psihologije, i osnivač integrativne teorije sveobuhvatnog modela razvoja svijesti koja pretendira ujedinjenju filozofije i psihologije zapada i istoka, prastarih i suvremenih koncepata u jedan cjeloviti integrativni okvir. Naša zapadna civilizacija plaća visoku cijenu zbog toga što smo izgubili duhovnost i orijentirali se u potpunosti prema vanjskom svijetu. To nas je dovelo do destrutivnog i autodestruktivnog načina življenja u ovom svijetu u kojim smo zapravo mi prijetnja budućem životu na planetu. Psihologija koja ne samo da prepoznaje duhovnost, već posjeduje metode i tehnike pomoću kojih ljudi stvarno mogu doći do duhovnih iskstava, od velikog je značaja ne samo za čovjeka osobno, već i za čovječanstvo u cjelini. - Stan Grof Irena Antolić 7