Alispahić, S. (2017). Šta je novo u DSM-5? Četvrti kongres psihologa BiH, Zbornik radova (str. 113-125). Brčko: Društvo psihologa Brčko distrikta BiH, Društvo psihologa RS, Društvo psihologa u FBiH. Šta je novo u DSM- 5? Sabina Alispahić 1 Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za psihologiju Sažetak Peto izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za psihološke poremećaje (DSM-5) objavljeno je u maju, 2013. godine sa nizom promjena u klasifikaciji i opisu psiholoških poremećaja. Cilj ovog rada je prikazati glavne promjene u dijagnozi i klasifikaciji psiholoških poremećaja prema DSM-5. Prva i najočiglednija promjena u novoj verziji je da je rimski broj V zamijenjen arapskim brojem 5, što reflektira namjeru američke psihijatrijske asocijacije da buduće revizije priručnika budu što responsivnije za dopunjavanje informacijama baziranim na rezultatima novih istraživanja (revizije bi se zvale DSM 5.1., DSM 5.2. itd.), dok ne bi došlo do izdanja nove verzije priručnika. Osni sistem (osi I, II, III, IV, i V) prikazivanja psiholoških poremećaja zamijenjen je organizacijom DSM-5 prema cjeloživotnom razvoju, tako da su poremećaji sa nastankom u djetinjstvu na početku priručnika, dok su poremećaji karakteristični za stariju dob navedeni na kraju priručnika. Neke od glavnih promjena u DSM- 5 su: integracija rezultata najnovijih istraživanja o genetskim i neuropsihološkim faktorima u vezi nastanka psiholoških poremećaja; objedinjavanje autističnog poremećaja, aspergerovog poremećaja i pervazivnog razvojnog poremećaja u jednu kategoriju "poremećaj autističnog spektra"; razdvajanje anksioznih i depresivnih poremećaja u nove dijagnostičke kategorije; kategorije upotreba supstanici i ovisnosti su zamijenjene terminom "poremećaj upotrebe supstanci". Kategorijski pristup poremećajima ličnosti ostao je nepromijenjen, ali je ponuđen i alternativni, dimenzionalni model, koji odvaja procjenu interpersonalnog funkcioniranja i ekspresiju patoloških osobina ličnosti za šest specifičnih poremećaja. DSM-5 je također uveo nove kategorije poremećaja poput poremećaja disruptivne disregulacije raspoloženja, trihotilomanije, ekskorijacijskog i predmenstrualnog disforičnog poremećaja. Iz pregleda osnovnih promjena u DSM-5, može se zaključiti da će nove izmjene u dijagnozi i klasifikaciji psiholoških poremećaja značajno utjecati na istraživače, kliničare, farmaceutsku industriju, pravne sisteme, i opću javnost. Ključne riječi: DSM-5, promjene u dijagnozi i klasifikaciji psiholoških poremećaja 1 sabina.alispahic@ff.unsa.ba; sabina_alispahic@hotmail.com 1
What is new in DSM-5? Sabina Alispahic Faculty of Philosophy University in Sarajevo, Department of Psychology Abstract The fifth edition of the Diagnostic and Statistical Manual of psychological disorders (DSM-5) was published in May, 2013 with a series of changes in the classification and description of psychological disorders. The aim of this paper is to present the main changes in the diagnosis and classification of psychological disorders according to DSM-5. The first and most obvious change in the new version is that the Roman number V is replaced by the Arabic number 5, which reflects the future intention of the American Psychiatric Association for manual to be as responsive to supplements of the information based on the results of new research (revisions would be called DSM 5.1., DSM 5.2., etc.), until the release of a new version of the manual. Axle system (axes I, II, III, IV, and V) from previous editions are replaced by organising DSM-5 by lifelong development, so that the disorders with occurrence in childhood are placed at the beginning of manual, while disorders typical for older age are placed at the end of the manual. Some of the major changes in the DSM-5 are: the integration of the results of the latest research on the genetic and neuropsychological factors related to psychological disorders; integration of autistic disorder, asperger's disorder and pervasive developmental disorder in one category "autistic spectrum disorder"; separation of anxiety and depressive disorders in the new diagnostic categories; categories supstance use and addictions have been replaced by the term "substance use disorder". Categorical approach to personality disorders remained unchanged, but alternative, dimensional model is offered too, which separates the assessment of interpersonal functioning and expression of pathological personality traits for the six specific disorders. DSM-5 has also introduced a new category of disorders such as disturbances disruptive mood dysregulation, trichotillomania, excoriation and premenstrual dysphoric disorder. It can be concluded that the new changes in the diagnosis and classification of psychological disorders will have a significant impact on researchers, clinicians, the pharmaceutical industry, legal systems, and the general public. Keywords: DSM-5, changes in the diagnosis and classification of psychological disorders 2
Uvod Peto izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za psihološke poremećaje (u nastavku, DSM-5) objavljeno je u maju, 2013. godine sa nizom promjena u klasifikaciji i opisu psiholoških poremećaja. Novo izdanje predstavlja prvu značajniju reviziju priručnika u posljednjih 20 godina. Pod vodstvom Davida Kupfera i Darrel Regiera, na stvaranju priručnika radilo je na stotinu eksperata iz desetak zemalja, koji su se posvetili izradi priručnika tokom 12 godina, koliko je trebalo da se finalizira konačna verzija DSM-5 (Pomerantz, 2014). U prvoj fazi stvaranja priručnika, formirana je operativna grupa (eng. Task force), odnosno komitet istraživača koji se bave različitim kategorijama psiholoških poremećaja. Članovi operativne grupe vodili su radne grupe (eng. Work groups) od kojih se svaka fokusirala na određenu kategoriju psiholoških poremećaja (na primjer, radna grupa za poremećaja hranjenja, radna grupa za psihotične poremećaje itd.). Članovi radnih grupa razmatrali su poremećaje iz prijašnjih izdanja DSM-a, te su izlagali prijedloge za reviziju, uključujući ideje o dodavanju, izbacivanju, kombiniranju, dijeljenju, ili mijenjanju definicija poremećaja. Također je oformljen naučni komitet, koji se sastojao od stručnjaka čija je uloga bila da pronađu dovoljno naučnih dokaza koji bi opravdali promjene koje su predložene od strane radnih grupa (Kendler, 2013). Nakon toga su uslijedila terenska istraživanja, za provjeravanje predloženih promjena, odnosno, kliničari iz prakse trebali su primijeniti predložene promijene u radu sa klijentima, kako bi se utvrdila njihova pouzdanost i klinička upotrebljivost (Pomerantz, 2014). Početkom 2010. godine autori DSM-5 otvorili su web stranicu (dsm5.org) kako bi mogli komunicirati sa javnošću o progresu u izradi i predloženim izmjenama DSM-5. Zainteresirane grupe i pojedinici mogli su ostavljati komentare na web stranici 2. Tokom cijelog procesa izrade, nastojalo se što više izjednačiti dijagnostičke kriterije sa onima u Internacionalnoj klasifikaciji bolesti (International Classification of Diseases, ICD), odnosno njegovim trenutno 10-im izdanjem (ICD-10). Veće 2 Zaprimljeno je oko 13 000 komentara i još 12 000 u formi e-mailova i pisama (Američka psihijatrijska asocijacija, 2014). 3
slaganje između DSM-a i ICD-a omogućit će bolju komunikaciju između stručnjaka iz različitih zemalja (Američka psihijatrijska asocijacija, 2014) 3. Cilj ovog rada je prikazati šta je novo u DSM-5 u poređenju sa prijašnjim izdanjima priručnika. Zbog ograničenja u opsegu, u ovom radu fokus će biti samo na najznačajnijim promjenama koje su nastupile u dijagnozi i klasifikaciji psiholoških poremećaja sa izdavanjem DSM-5. Promjena u nazivu priručnika Prva i najočiglednija promjena u novoj verziji jeste da je u nazivu priručnika rimski broj V zamijenjen arapskim brojem 5, što odražava namjeru američke psihijatrijske asocijacije da buduće revizije priručnika budu što responsivnije za dopunjavanje informacijama baziranim na rezultatima novih istraživanja (revizije bi se zvale DSM 5.1., DSM 5.2. itd.), dok ne bi došlo do izdavanja nove verzije priručnika. Ukidanje osnog sistema dijagnosticiranja i klasifikacije psiholoških poremećaja Osni sistem (osi I, II, III, IV, i V) prikazivanja psiholoških poremećaja zamijenjen je organizacijom DSM-5 prema cjeloživotnom razvoju, tako da su poremećaji sa nastankom u djetinjstvu na početku priručnika, dok su poremećaji karakteristični za stariju dob navedeni na kraju priručnika (Tabela 1). Prema DSM-5 pisanje dijagnoza je neosno (što je prije bilo na osi I, II, III), ali uz posebno navođenje bitnih psihosocijalnih i kontekstualnih faktora (sa prijašnje os IV) i onesposobljenja (sa prijašnje os V). Kliničari i dalje trebaju navoditi zdravstvena stanja koja su važna za razumijevanje i postupanje sa osobama sa određenim psihološkim poremećajima (Američka psihijatrijska asocijacija, 2014). 3 Kina ima svoj posebni sistem klasifikacije psiholoških poremećaja, Kinesku klasifikaciju psiholoških poremećaja (Pomerantz, 2014). 4
Tabela 1. Redoslijed poglavlja u DSM-5 1. Neurorazvojni poremećaji 2. Poremećaji iz spektra shizofrenije i drugi psihotični poremećaji 3. Bipolarni i srodni poremećaji 4. Depresivni poremećaji 5. Anksiozni poremećaji 6. Opsesivno-kompulzivni i srodni poremećaji 7. Poremećaji vezani uz traumu i stresor 8. Disocijativni poremećaji 9. Poremećaji sa somatskim simptomima i srodni poremećaji 10. Poremećaji hranjenja i jedenja 11. Eliminacijski poremećaji 12. Poremećaji spavanja-budnosti 13. Seksualne disfunkcije 14. Rodna disforija 15. Disruptivni poremećaji, poremećaji kontrole poriva, i poremećaji ophođenja 16. Poremećaji vezani uz psihoaktivne tvari i ovisnosti 17. Neurokognitivni poremećaji 18. Poremećaji ličnosti 19. Parafilični poremećaji 20. Drugi psihički poremećaji 21. Poremećaji pokreta prouzročeni lijekovima i drugim štetnim učincima lijekova 22. Druga stanja koja mogu biti u središtu kliničkog interesa Promjene unutar kategorija poremećaja Prva kategorija poremećaja u DSM-5 jesu neurorazvojni poremećaji, koji se odnose na poremećaje s početkom u ranom djetinjstvu. Ovoj grupi poremećaja između ostalih, pripadaju intelektualne poteškoće ili intelektualni razvojni poremećaj, što je novi naziv za prijašnju dijagnozu mentalne retardacije. Neurorazvojnim poremećajima također pripada poremećaj autističnog spektra, jedinstvena dijagnoza za sve prijašnje specifične vrste poremećaja autističnog spektra, poput aspergerovog 5
sinroma, i sl. ADHD je također svrstan u neurorazvojnu kategoriju, a najveća novina u vezi ovog poremećaja u DSM-5 je da su ponuđeni posebni kriteriji za djecu i za adolescente i odrasle, te je za postavljanje ove dijagnoze neophodno postojanje šest dijagnostičkih kriterija (za djecu do 12 godina), odnosno pet kriterija za adolescente i odrasle (nakon 17. godine). Bipolarni i srodni poremećaji odvojeni su od depresivnih poremećaja u DSM- 5, te su pozicionirani između poglavlja spektar shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja i depresivnih poremećaja, budući da povezuju ove dvije kategorije u smislu simptoma, porodične anamneze i genetike. Anksiozni poremećaji su organizirani prema razvojnim periodima, gdje su poredani prema dobi pojavljivanja. Opsesivno-kompulzivni i srodni poremećaji se u DSM-5 pojavljuju kao zasebna kategorija, koja slijedi nakon anksioznih poremećaja, zbog bliske veze između ove dvije kategorije. Poglavlje o poremećajima vezanim za traumu i stresor smješteno je uz anksiozne poremećaje, opsesivno-kompulzivne i srodne poremećaje, i disocijativne poremećaje koji proizlaze iz ove kategorije. Disocijativni poremećaji su često posljedica traume, te su zbog toga u DSM-5 smješteni iza poremećaja vezanih uz stresor i traumu (Američka psihijatrijska asocijacija, 2014). Seksualni poremećaji razvrstani su u tri kategorije prema DSM-5: seksualne difunkcije, rodna disforija i parafilični poremećaji. Rodna disforija je više opisan izraz od prijašnjeg naziva poremećaj rodnog identiteta, jer je usmjeren na disforiju kao klinički problem, a ne na problem identiteta. I za rodnu disforiju ponuđeni su posebni kriteriji za djecu i adolescente i za odrasle (Kamens, 2011; Hinderliter, 2010). Za kategoriju poremećaji ličnosti u DSM-5, u sekciji II, zadržani su kriteriji za dijagnozu poremećaja ličnosti, broj poremećaja ličnosti (10 poremećaja), kao i nazivi poremećaja ličnosti. Pored toga, u sekciji III, predložen je novi alternativni (dimenzionalni) model poremećaja ličnosti. Panel stručnjaka zaduženih za reviziju poglavlja DSM-a koje se odnosi na poremećaje ličnosti predložio je da se napusti dosadašnji kategorijalni (prototipski) i pređe na alternativni - dimenzionalni pristup poremećajima ličnosti. Prema alternativnom modelu, za poremećaje ličnosti karakteristične su poteškoće u funkcioniranju ličnosti i patološke osobine ličnosti. Alternativni model predlaže i manji broj poremećaja ličnosti: antisocijalni, izbjegavajući, granični, narcistični, opsesivno-kompulzivni, shizotipni i poremećaj ličnosti sa specifičnim osobinama (Američka psihijatrijska asocijacija, 2014; Trestman, 2014). 6
Iz datog prikaza nekih od najznačajnijih promjena unutar kategorija u DSM-5, evidentno je da došlo do značajnih izmjena u smislu dodavanja, izbacivanja, kombiniranja, ili podjele dijagnostičkih kategorija. Nove kategorije poremećaja DSM-5 je također uveo nove kategorije poremećaja, koji se odnose na teme koje do sada nisu bile obuhvaćene u prijašnjim izdanjima priručnika. Ovdje će biti navedene neke od novih kategorija: Predmenstrualni disforični poremećaj - naveden unutar depresivnih poremećaja, predstavlja ozbiljniju verziju predmenstrualnog sindroma (PMS-a). Podrazumijeva se prisutnost bar pet emocionalnih i fizičkih simptoma tokom većine menstrualnih ciklusa u posljednjoj godini dana. Disruptivni poremećaj disregulacije raspoloženja - također unutar kategorije depresivnih poremećaja, uveden je za postavljanje dijagnoze djeci u dobi od 6 do 18 godina, kada su prisutni česti napadi bijesa, iritabilnost i razdražljivost koji se javljaju u najmanje dva konteksta (na primjer, kući, u školi, sa prijateljima i sl.). Blagi neurokognitivni poremećaj - smješten u neurokognitivne poremećaje, je manje intenzivna verzija velikih neurokognitivnih problema poput demencije i amnezije. Zahtjeva pad u kognitivnim funkcijama poput pamćenja, pažnje, uporebe jezika, ili egzekutivnih funkcija, ali ne u tolikoj mjeri da bi ometalo neovisni život (Sachs-Ericsson i Blazer, 2015). Navođenje stanja za dalja istraživanja U DSM-5 uvedeno je posebno poglavlje pod nazivom Stanja za dalja istraživanja, gdje su navedena stanja za koja još uvijek ne postoje naučni dokazi koji bi opravdali uključivanje ovih prijedloga u obliku službenih dijagnoza psiholoških poremećaja. Za svako stanje navedeni su kriteriji kako bi se dale smjernice i potakla dalja naučna istraživanja u ovom području. Neki od navednih prijedloga su: Sindrom atenuirane psihoze - simptomi su slični psihozi, ali su ispod granice za neki potpuni psihotični poremećaj, te su u usporedbi za psihotičnim poremećajima, manje teški i više prolazni, a uvid je relativno očuvan. 7
Poremećaj prezistentnog kompleksnog žalovanja - dijagnosticira se samo ako je prošlo najmanje 12 mjeseci (šest mjeseci kod djece) od smrti bliske osobe. Poremećaj uzimanja kofeina - obilježen je stalnim uzimanjem kofeina i nemogučnošću kontrole uzimanja, unatoč negativnim fizičkim ili psihološkim posljedicama. Ovisnost o internetskim igrama - uključuje specifične internetske igre, no može obuhvatati i neinternetske kompjuterske igre. Predstavlja oblik pretjeranog i prolongiranog igranja na internetu, koje rezultira kognitivim i bihevioralnim simptomima, poput progresivnog gubitka kontrole nad igranjem, toleranciju i simptome sustezanja, kao kod poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari (Američka psihijatrijska asocijacija, 2014). Kontraverze oko DSM-5 Promjene u DSM-5 su proizvele mnogo debata i protesta od strane nekoliko organizacija poput Američke psihološke asocijacije, posebno Društva za humanističku psihologiju, Američke asocijacije savjetovatelja i Britanskog psihološkog društva, zbog promjena koje, prema njihovom gledištu, normalne ljudske procese predstavljaju kroz prizmu psiholoških problema (Greenberg, 2013). Ovo je samo dio slike, budući da će veliki dio klijenata zbog revizija, ostati bez odgovarajuće dijagnoze za psihološke simptome ili ponašanja koja ih dovode do disfunkcionalnosti. Nekoliko aspekata DSM-5 je posebno kritikovano. Primarna kritika se odnosila na to da dijagnoze pokrivaju preveliki dio normalnog života, odnosno da se teška ili neprikladna životna iskustva označavaju kao psihološki poremećaji (Wakefield, 2013). Također je dovedena u pitanje transparentnost procesa revizije. Iako su autori priručnika održavali web stranicu preko koje su dijelili ideje i informacije o promjenama, neki smatraju da su ti podaci prezentirani selektivno, dok su konačne odluke o promjenama donošene iza zatvorenih vrata (Cosgrove i Wheeler, 2013). Postavilo se i pitanje oko članstva u radnim grupama. Oni koji su pozvani da budu u radnim grupama uglavnom su bili istraživači, a u manjem broju kliničari iz prakse, koji su također pozvani da razmotre kako će promjene u DSM-5 izgledati u realnosti (Paris, 2013). Naposljetku, kritikovala se i cijena priručnika. Dok je DSM- IV koštao 65 USD, DSM-5 košta između 149 i 199 USD. Neki kritičari smatraju da je ovo previsoka cijena za knjigu koja se smatra osnovnom referencom za sve stručnjake 8
iz područja mentalnog zdravlja, studente kliničke psihologije, psihijatrije, i povezanih područja. Od vremena izdavanja DSM-III, prodaja priručnika donijela je značajna finansijska sredstva izdavaču, Američkoj psihijatrijskog asocijaciji. Prema Pomerantz (2014), prodaja DSM-IV osigurala je asocijaciji između pet i šest miliona dolara godišnje, u periodu od 2005. do 2011. godine. Ovi podaci su doveli do pitanja da li je profit mogao utjecati na određivanje cijene priručnika i na donošenje odluka prilikom stvaranja DSM-5. Šta znače promjene u DSM-5 Iz pregleda osnovnih promjena u DSM-5, može se zaključiti da će nove izmjene u dijagnozi i klasifikaciji psiholoških poremećaja značajno utjecati na istraživače, kliničare, farmaceutsku industriju, pravne sisteme i opću javnost. Preporuke za tretman i plaćanje zdravstvenog osiguranja često su bazirane na DSM klasifikaciji, stoga se očekuje da će promjene iz DSM-5 imati značajan klinički i praktični utjecaj. Osiguravajuća društva će morati revidirati svoju dokumentaciju s obzirom na promjene u novoj verziji priručnika. Pretpostavlja se da će upotreba starije verzije DSM-IV-TR za dijagnoze i kodove ostati u upotrebi još određeni period, dok se ne adaptiraju preporuke u Centrima za mentalno zdravlje i privatnim osiguranjima. Američka psihijatrijska asocijacija će naposljetku odrediti datum do kojeg DSM-IV više neće moći biti u upotrebi u području mentalnog zdravlja. U međuvremenu, tranzicija na DSM-5 će podrazumijevati pregled i revizije standardnih mjera za procjenu medicinske dokumentacije. Hitniji koraci u integriranju promjena iz DSM-5 podrazumijevaju razvijanje materijala koji će se korisiti u području mentalnog zdravlja, adaptaciju instrumenata za procjenu i dokumentiranje kliničkih opažanja sa terena za buduće revizije DSM-a. DSM-5 donosi nekoliko novih dijagnoza psiholoških poremećaja, dok su neke kategorije poremećaja kombinirane, ili potpuno izbačene iz klasifikacije. Ovakve promjene će zasigurno utjecati na farmaceutsku industriju, u smislu utvrđenih preporuka za prepisivanje medikamenata za određene kategorije poremećaja. Nastavnici iz područja kliničke psihologije su također sa velikim interesom očekivali izlazak DSM-5, zbog promjena koje će utjecati na planove i programe kolegija iz psihopatologije i drugih povezanih predmeta. Novo izdanje priručnika predstavlja priliku da se studentima predstavi razvoj DSM-a, i kako su rezultati 9
istraživanja kao i političke i kulturalne promjene oblikovale svako dosadašnje izdanje priručnika. Također, podučavanjem o DSM-5, studenti se pozivaju da donose svoje vlastite zaključke o efikasnom opisivanju, razumijevanju i tretiranju stanja mentalnog zdravlja koja utječu na sve nas (Trost, Burke i Schoenfeld, 2014). Objavljivanje DSM-5 također podrazumijeva educiranje stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja o osnovnim promjenama u novom izdanju priručnika, što je bio primarni cilj ovog rada. Novosti iz DSM-5 će zasigurno promijeniti konceptualizaciju i procjenu psiholoških poremećaja. Također, zamišljeno je da DSM-5 bude živi dokument, koji će se mijenjati sa novim naučnim spoznajama o etiologiji, fenomenologiji, tretmanu, i prevenciji psiholoških poremećaja. Procjena konačnog utjecaja promjena iz DSM-5 morat će sačekati dok priručnik ne bude u upotrebi jedan duži period. 10
LITERATURA Američka psihijatrijska asocijacija (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, peto izdanje. Jastrebarsko: Naklada Slap. Cosgrove, L. i Wheeler, E. (2013). Drug Firms, the Codification of Diagnostic Categories, and Bias in Clinical Guidelines. Journal of Law, Medicine and Ethics, Vol. 41, 3, 544 746. Greenberg, G. (2013). The book of woe: The DSM and the unmaking of psychiatry. New York, NY: Blue Rider. Hinderliter, A. C. (2010) Defining Paraphilia in DSM-5: Do Not Disregard Grammar, Journal of Sex & Marital Therapy, 37:1, 17-31. Kamens, S. R. (2011). On the Proposed Sexual and Gender Identity Diagnoses for DSM-5: History and Controversies. The Humanistic Psychologist, 39:1, 37-59. Kendler, K. S. (2013). A history of the DSM-5 Scientific Review Committee. Psychol Med, 43 (9):1793-800. Paris, J. (2013). The intelligent clinician s guide to the DSM-5. New York, NY: Oxford University Press. Pomerantz, A. M. (2014). Clinical Psychology: Science, Practice, and Culture (Third Edition, DSM-5 Update). Thousand Oaks, CA: Sage Publications. Sachs-Ericsson N., i Blazer D. G. (2015). The new DSM-5 diagnosis of mild neurocognitive disorder and its relation to research in mild cognitive impairment. Aging Ment Health, 19 (1): 2-12. Trestman, R. L. (2014). DSM-5 and Personality Disorders: Where Did Axis II Go? J Am Acad Psychiatry Law, 42:141 5. Trost, S. E., Burke, B. L., Schoenfeld, J. (2014). DSM-5: Using Key Changes to Highlight Critical Teaching Points for Undergraduate Psychology Instructors. Society for the teaching of psychology. http://teachpsych.org/resources/documents/otrp/resources/trost14.pdf Wakefield, J. C. (2013). DSM-5: An overview of changes and controversies. Clinical Social Work Journal, 41 (2), 139-154. Zahvalnica: Zahvaljujem se svojoj dragoj kolegici doc. dr. Enedini Hasanbegović-Anić sa Odsjeka za psihologiju Univerziteta u Sarajevu, na podršci i korisnim komentarima prilikom izrade ovog rada. 11