Impressum Hena com publishing Horvaćanska 65 Zagreb, Croatia

Transcription

1

2 2015/2016 selection Impressum Hena com publishing Horvaćanska 65 Zagreb, Croatia Redaction Editor in chief / Nermina Husković / nermina.huskovic@hena-com.hr Executive editor / Uzeir Husković / uzeir.huskovic@hena-com.hr Editor / Marina Vujčić / marina.vujcic@hena-com.hr Editor / Božidar Alajbegović / bozidar.alajbegovi@hena-com.hr

3 foreign authors Croatian authors 2015/

4 2015/2016 selection The magnificent Poskoks Ante Tomić pages ISBN: Bidon Nataša Skazlić january pages ISBN: Entrance for children and soldiers Ivica Ivanišević february pages ISBN: The magnificent Poskoks is a story about Tomislav, the head of the Poskok family, who unscrupulously built a tycoon empire and about his not very competent son Zdeslav who, after father s death has to deal with the collapse of the empire and everything that his father left. In this novel the author skillfully mixes elements of a thriller, social novel, comedy and a love story. Although simply written, it s soaked in uniqueness and it transmits so many important messages. Tomić is a very lucid observer and he is mocking bravely the contemporary domestic reality. The novel has dynamic plot that is dizzying and unpredictable. Undoubtedly, this is the most mature Tomić s prose that ironizes and reveals the dark side of social reality and predatory mentality, all garnished with sparkling humor and irony. The protagonist of the novel Bidon is a little girl who comes back to her homeland after death, to regain consciousness of the key moments of her childhood which was suddenly and rudely interrupted. It gives this novel a strong dose of tension and a detection character because what is that so terrible that happened, when everything goes so calm, so quiet and normal? An important characteristic of this novel is uniting of the space atmosphere, psychology of the characters and their actions. It shows Istria as it was back in Child s trust is boundless, its confidence in people is untouched by the dilemmas of adulthood and to betray that trust means to make the way for tragedy. What happens to the child victim when her close environment betray her trust, becomes violent and her own family accuses her? It is a painful and delicate topic which is difficult to overcome rationally, there is no manual for such things, but there is this novel beautiful, touching and moving created perfectly by Nataša Skazlić. Entrance for children and soldiers is a collection of 26 stories in which Ivica Ivanišević, scene by scene, pictures a comic book about Dalmatia as he remembers it from his childhood and Dalmatia as it is today. The author brings us the specific mentality and character of that area, form the perspective of the observer who is also the protagonist and commentator of the collective comedy of scenes from dark life. This book also contains a tribute to transience and always present southern humor and the poetics of nostalgia for the simplicity of childhood and an inventory of personal and collective memories, as well as an entire archive of defiance that turns into philosophy of life that is possible only in this spiritual landscape and only in these geographical coordinates. Time is irrelevant in his prose what happened yesterday still lives in the memories, and what is actual today could have been yesterday and could be tomorrow because in authors mind, as well as in readers, it is always live and actual. 4

5 Croatian authors The book of stories Igor Grbić april pages ISBN: Glumac... je glumac... je glumac Zijah A. Sokolović april pages ISBN: Invisible Tena Štivičić may pages ISBN: The book of stories is the book that talks about telling a story. Through twenty three imaginative stories, Igor Grbić skillfully reconstructs all the ways in which stories were told and written through history, convincingly shows the development of short story and reproduces discourses of the rich history of narration. The book starts with stories close to oral narration such as myths, legends and fairy tales, but there are also classically structured, realistic stories, and the book is closed by fantasy and stories whose fable, logic and language are dispersed. Grbić establishes a dialogue with tradition and he uses deconstruction, parody and persiflage. The book of stories is an extraordinary book also because of its motif and thematic richness and amazing creativity, lexical abundance and metaphysic dimension as a basis to everything that the author writes. He juggles the words and makes his prose close to poetry and his book is completely different than anything written and published these days. Život sam proveo s glumcima, pričajući priče kroz njih. O njihovoj iskrenosti ovisila je vjerodostojnost svega što sam radio, i svašta sam s njima doživio, ali samo su me dvojica mimo moje volje uspjela uvući u svoju igru. U Beogradu 1975., u blizini Ateljea 212, zaorilo se: Vojničeee! Prepoznao sam glas i znajući što slijedi ubrzao. No sustiglo me još glasnije: Voooojničeeeeee! Stao sam i pogledao na drugu stranu, odakle mi je glumac Bata Stojković mahao da priđem. Publika se u trenu okupila. Prešao sam ulicu, stao pred Batu, a on je iz novčanika izvukao hiljadu dinara i teatralno ih gurnuo u džep mog vojničkog šinjela. Evo, neka se nađe! rekao je glasno. Narod je zapljeskao, a on im se naklonom zahvalio, mahnuo mi i otišao niz ulicu. U Zagrebu 1979., u podrumskoj sali na Trgu žrtava fašizma, na scenu je izašao glumac Zijah A. Sokolović i počeo me vrijeđati: Zašto ste sjeli tu, u prvi red, kao da ste neka važna ličnost. Pogledajte, najgluplji uvijek sjede u prvim redovima. Lijepo obučen, a glup. Nakon uvreda slijedio je izljev ljubavi, a zatim ruganje jer sam povjerovao u ljubav. I tako u krug, kao u nekom oceanskom valu gdje ne znaš što je gore a što dolje, što je stvarnost, što iluzija. S predstave Glumac... je glumac... je glumac izašao sam ošamućen, snažno žudeći da čovjeku kojega ne poznajem opsujem mater. Umjesto toga, otišao sam do njega i ponudio mu ulogu u filmu Samo jednom se ljubi. The book Invisible contains three plays. Fireflies are play about tiredness, loneliness and captivation in so-called freedom. The plot takes place the airport which, although seemingly implies unrestricted freedom of movement, becomes a place of limitation and strict control - but also smaller version of the transitional space and time, in which the protagonists are caught unprepared. They are people forced to wait for they flight, caught between real life and their own ideas about better reality that didn t happen to them but they still have the opportunity to guess about it, even lie about it in the airport waiting room. Confinement in this unplanned situation gives them a chance to stop by the usual dynamics of life and face their own emptiness and alienation. Seven Days in Zagreb is problematizing the motifs of transition, new identities of contemporary reality and different protagonists reactions to changes. In the world where is required to have tons of qualifications and to fill a lot of forms just to adopt a dog, while everyone is allowed to have a child, five protagonists are getting rebellious and they are convincingly representing their point of views. The protagonists of the play Invisible are the group of migrants and a British man, whose lives are intertwined. They were longing for better life and a perspective, but somehow they ended up forgotten, painfully invisible and trapped in mechanisms of bureaucracy and social conventions, faced with indifference and lack of empathy for foreigners. 5

6 2015/2016 selection Mother, taste my song Zlatko Gall june pages ISBN: The saddle is tight for two Ivica Ivanišević september pages ISBN: It could be me Marina Vujčić september pages ISBN: Zlatko Gall s book Mother, taste my song is uniting in a specific way his two most important light motives: music and gastronomy. It is a collection of gastronomic and musical essays about the songs that are talking about food by an excellent gastronomy and music knower who turns his prose into a material that is both eatable and listenable. Mother, taste my song is a sharp, skillfully written and melodic book with the great sense for reader s interest. Author s openmindness for different impressions of food, music and cookery will motivate the reader for all kinds of reader s reaction: from cookery experiments enthusiasm or listening to music mentioned in the book to the whole new point of view of this theme where two different kinds of hedonism collide. This book is a real narrative soundtrack not only for the gourmands and music lovers, but to every literary devotee who recognizes good prose and a true commitment to the topic. 6 This novel, whose story is set in Split in 1969, when the whole world was expecting first human steps on Moon, has all characteristics of an excellent prose a precise structure, exquisite narrative skill and exceptional authentic description of characters, the charm of typical ivaniševićian humor, and linguistic stratification in which the dialect, foreign languages and standard are unexpectedly intertwined, that contributes to the credibility of the story. It is a story about a seemingly ordinary family, told from the perspective of a young boy Toma. His father is preoccupied with an unexpected and complicated love story that mixed up his life routine, his mother is mesmerized watching TV all day, his older brother is busy with a love affair with a girl from Germany who came for holidays in Split and his grandfather is silent since the WW2; so Toma is all alone with his dilemmas about growing up and unanswered questions, dealing it all by himself. He finally finds his hero in one of the comic books, but even the comic book hero cannot deal with the complicated situation in Toma s family. Ivica Ivanišević wrote not just an interesting story about a boy s love for comic books, but a serious novel about friendship, family and social relations, love, growing up and learning about human flaws. This novel reveals a touching nostalgia for the time when it seemed that one small step for a man, and one giant leap for a mankind was made. From that point and that nostalgia, it seems that mankind took steps far too big since then, leaving behind the small man to long for the real values in life that survive only in novels like this one. It could be me is Marina Vujčić s richest and most personal novel. The story is about psychiatrist Laura Herman and her patient who comes to tell her story. But the psychotherapy is more than just therapy, and the characters are not really in the common roles specific for a psychiatry ordination. Beside these two main stories, there are three more, all from Laura s patients who are subtly described by author. Their lives are intertwined and they form a mosaic of stories about getting over painful experiences. Adjustment of our own lives to the others expectations, unhappiness in a relationship, wrong life choices, facing the loss of partner and difficulties of a fresh start are the main points of this novel. The spectrum of themes in this novel is expanded by psychoanalysis and the verbalization of people s experiences. Marina Vujčić is a skillful stylist of an elegant writing and she talks openly and bravely about some serious topics, creating an intimate prose that corresponds with contemporary world and its problems.

7 Croatian authors Zlatni mjesec Larí Marí Brz kao Bruce Lee Dario Rukavina Amarcord Namik Kabil march pages ISBN: october pages ISBN: november pages ISBN: Zlatni Mjesec je misteriozna i nevjerojatno dirljiva priča o inkasatoru koji se jedini od njegovih kolega usudio ući u kuću strave u kojoj je, spašavajući nijemu djevojčicu, spasio svoj život. Ovaj je teatar apsurda, koji se posve neočekivano pretvara u napeti psihološki triler, ispunjen vrlo kompleksnim karakterima uz pomoć kojih autorice suptilno ali vrlo sugestivno pokazuju što se sve događa kad duševna patnja izmijeni mnoge osobnosti. Dubokom prozom koja liječi ponovno su dokazale svoju spisateljsku izvrsnost koja me uvijek iznova očara. Nakon kraće kreativne stanke, u književno polje svojom trećom knjigom vraća se Dario Rukavina, blogerski prvoborac ovjenčan gomilom nagrada za kratku prozu. Knjiga Brz kao Bruce Lee donosi sedamnaest duhovitih i visprenih, efektnih tragikomedija. Uz blage uplive fantastike u zbilju i intrigantno miješanje humora i strave, Dario Rukavina vrlo dojmljivo beletrizira brojne uvijek aktualne teme: prve (i posljednje) ljubavi, prekinuta prijateljstva, bračne i ljubavne krize, ksenofobiju, kriminal, zločine, rat itd. Knjigu otvaraju generacijske priče o odrastanju, zaljubljivanju, vojničkim i ratnim danima; emocionalne, duhovite, dirljive. No atmosfera se ubrzo mijenja i izričaj postaje sve gušći realističke priče povlače se pred tekstovima punim bizarnosti, mistike i magije, a nostalgiju, sjetu i humor zamjenjuju tjeskoba i strah, ozračje prijetnje i neizvjesnosti. Dario Rukavina jednako je uvjerljiv u refleksivnim pričama, u bilježenju psihološkog stanja i intimnosti, kao i u prozama izrazite događajnosti, dinamičnima i napetima. Priče garnira štulićevskim vinjetama oporoga urbaniteta, uz nostalgično prizivanje vremena odrastanja i nevinosti, signale socijalne osjetljivosti i duhovite komentare društvenoekonomskog i političkog stanja, a ne ustručava se ni zakoračiti u onostranost. Brz kao Bruce Lee knjiga je koja s mnogo empatije preslaguje stvarnost i čini da se u Rukavininim junacima prepoznamo te da se sami sebi grohotom, do suza nasmijemo. Amarcord. Teško je zamisliti roman kojem bi pristajalo da ponese veliki Fellinijev naslov. A roman Namika Kabila mogao se zvati jedino tako: Amarcord. Netko će reći da je to Amarcord s ironičnim odmakom, ali ovaj čitatelj misli da nije. Kao i onaj prvi, i ovaj je Amarcord snažna i sveprožimajuća apologija sjećanja. U Kabilovom slučaju: sjećanja na egzil i na ono što je bilo prije. Nisam u mome jeziku pročitao ljepšu izbjegličku knjigu. Njena ljepota je u jednostavnosti, kakvu u Namika Kabila poznajemo i odranije, iz scenarija za Žaličin film Kod amidže Idriza. On savršeno vlada detaljem, riječima koje je napisao, ali i onima koje je prešutio, čime stvara takvu čaroliju priče da će se istoj rečenici jedan smijati, dok će drugi plakati. I obojica će biti u pravu. Miljenko Jergović 7

8 2015/2016 selection Nužno zlo Borna Vujčić Dvanaesta kuća Branka Valentić Pisac prostih priča Pero Kvesić november pages ISBN: november pages ISBN: december pages ISBN: Nužno zlo debitantski je roman 22-godišnjeg studenta dramaturgije Borne Vujčića. Roman je smješten u ambijent izmišljene zagrebačke gimnazije, a radnja prati natjecanje među razredima za što bolji uspjeh u ocjenama, kako bi osvojili nagradni izlet. Fokusirajući se na motiv pretjerane kompetitivnosti, Borna Vujčić školski život pretvara u političku alegoriju razredi su države, neki učenici postaju vođe, a ostali su običan puk te im sudbina ovisi o odlukama onih na vrhu. Tu su i predstavnici medija koji oblikuju mišljenje masa, tajne službe zadužene za prljave poslove, ksenofobi i pacifisti, liberali i konzervativci; uspostavlja se tortura vlastodržaca, a i pitanje rata zadobiva važno mjesto u napetome zapletu. Glavnome protagonistu koji podmuklim spletkama pokreće sukobe pridruženo je mnoštvo sjajno profiliranih likova učenika čije sazrijevanje pratimo u brojnim, međusobno prepletenim i vješto vođenim rukavcima priče. Opisujući različita iskustva gimnazijalaca, autor autentično oslikava unutarnju borbu mladih ljudi s problemima koje nosi odrastanje, socijalizacija, izgradnja identiteta i imperativ prihvaćenosti među vršnjacima. Roman koji uvjerljivo oslikava život tinejdžera, a kroz prikaz školskog mikrosvijeta kao alegorijske preslike ideološki podijeljenog hrvatskog društva važnost pridaje i političkoj dimenziji priče, sigurno će biti jednako zanimljiv i mladoj i starijoj čitalačkoj publici. 8 Ovdje imamo posla s nadarenom ali i obijesnom spisateljicom, koja se poigrava svojim likovima, baca ih po pozornici života, ne libeći se čak ni toga da ih umori. Kako je svjesna da to nije u redu, nalazi zamjensku aktivnost pa na sceni imamo dvostruku terapiju. Ona progovara ne samo iz svoje, već i iz naših podsvijesti dramatično, tragično, erotično, katkad dozlaboga komično. Narav i rodno mjesto njene superiorne komike nije moguće detektirati, pojavljuje se spontano i prirodno, iz samosvijesti autoričina eskapizma. Ona iz života bježi u roman, a njeni likovi, životnošću svojih naravi, iz romana iskaču nazad u život otkrivajući nemogućnost kontrole. Ne treba sumnjati da su napisani vlastitom krvlju, kako bi rekao Zweig. Smijemo se do suza, plačemo do smijeha takav je to roman. Složen u najzahtjevnijem dramaturškom ključu današnjice, nalik je na filmske paradigme Alejandra Gonzáleza Iñárritua. Četiri se isprva odvojene sudbine u jednom trenutku susreću i zbiva se veliki prasak. I za iskusnog (romano)pisca, ova je dramaturgija krajnje teška, nekima i nesavladiva. Autorica, međutim, tom teškom zadatku dodaje još jednu dimenziju te četiri priče nastaju u drugoj dimenziji stvarnosti, kao ekstenzija autoričina života i svih njenih iskustava. Pred sobom imamo film. Kako kaže stari dramaturg Clausewitz: najbolja su rješenja ona najjednostavnija, samo je do njih najteže doći. Valentić je to uspjelo. Time je opovrgnula staru seksističku predrasudu o dobrom piscu kao mozgu s jajima. Ovo je mozak s jajnicima. Kad sam uzela u ruke ove priče Pere Kvesića, zbog gustog rasporeda mislila sam ih pročitati letimično, kako bih stekla dojam, pa pravo čitanje odgoditi za neki mirniji trenutak. Međutim, ovo su priče koje se ne ispuštaju iz ruku, čitaju se lako i mogu se lijepo prepričati uz kavu. Poput voajera ili gledatelja pornografskog filma u zadnjem redu mračnog kina, čitatelj se može osjetiti nelagodno, ali mu niti jednog trena neće biti dosadno. Pero Kvesić opravdao je reputaciju urednika erotskog magazina i znalački napisao zbirku priča erotskog sadržaja, no svođenje tih priča samo na erotiku bilo bi pogrešno i nepravedno u isti mah. U periodu od sedamdesetih sve do nedavno, u njima je čitav koloplet muško-ženskih odnosa, socijalnih promjena i utjecaja vremena na poimanje o seksu razjašnjen iz muškog ugla, što bi trebalo biti dragocjeno svakoj potencijalnoj čitateljici. Rijetkost je u domaćoj literaturi da muškarac ogoli svoje misli, želje, požude i strahove na ovako iskren, duhovit i dopadljiv način. Ovo nije Seks i grad, ovo je Seks i Zagreb iz viđenja Pere K., muškarca u najboljim godinama, koji šeće ulicama grada, stoji ispred Zvečke, u braku je ili je slobodan, često u pratnji psa, i bilježi svoje seksualne uspjehe, poraze i nesporazume, uvijek i u svakoj prilici slaveći žene. Ono što žene mogu doznati o muškarcima u ovoj knjizi, rečeno je kroz autorove transparentne dileme i odluke. Ono što muškarci mogu doznati o ženama jest sve ono što im one o sebi nikada ne bi priznale.

9 Croatian authors Antologijske drame Ivo Štivičić january pages ISBN: Dovoljno dobra A. Saška Mutić january pages ISBN: Otpusno pismo Ivica Ivanišević Marina Vujčić february pages ISBN: Da Ivo Štivičić nekim slučajem nije napisao doslovno ništa drugo osim scenarija za televizijsku seriju Kuda idu divlje svinje, hrvatska kultura svejedno bi mu bila dužna kao malo kojem našem piscu u prošlom stoljeću. Prethodna je rečenica, međutim, mač s dvije oštrice: Divlje svinje svojom su veličinom, genijalnošću i uspjehom nepravedno zasjenile gotovo sve ostalo veliko i važno što je Štivičić napisao za televiziju. Nije to nikakva endemska pojava kad je riječ o opusima pisaca, prije je to pravilo nego izuzetak, pa ne treba nad time žalovati i lamentirati. Nepravdu treba ispravljati, a ova knjiga čini baš to. Četiri Štivičićeve ratne drame Apel (1965.), Kokošari (1968.), Puška u cik zore (1981.) i Tamburaši (1982.) dokaz su da hrvatska kultura tom čovjeku duguje mnogo više nego što se čini na prvi pogled. Ivica Đikić Dovoljno dobra nastavlja sudbinu glavne junakinje Glumčeve Zagrepčanke. Od oca Branislava Glumca i majke Saške Mutić novorođena Marijana nosi sa sobom traume iz prvoga dijela svojega života, ali začudnom upornošću i sustavnošću bori se sa svim problemima koje život neumoljivo nosi. Jedan problem međutim nikako da riješi. Silna žudnja za rajevima koje jedino ljubav posjeduje Marijanu proganja sve do pogreba njenog ljubavnika Luje gdje se poslije više desetljeća susreće s Vanjom. I Vanja je pun sumnji, ali to ništa ne pomaže da s Marijanom ne krene u ostvarivanje njihovih žudnji iz Zagrepčanke. Marijana je u tom dugom nizu godina rodila narušenog sina Marka i ambicioznu kćer Ivu, golemu energiju uložila je u emotivne temelje braka s Davorom, kao psihijatrica liječi pacijenticu Teu, a sama odlazi kolegi psihijatru dr. Novaku. Autorica s dubinskim poznavanjem ulazi u sva Marijanina stanja i raspolažući velikim darom da zamjećuje bezbrojne psihološke nijanse svojih junaka pruža nam knjigu kakva ostavlja trajne tragove i razmiče naša područja razmišljanja. U rukama nam je briljantno pisan roman u kojem se krije pravo bogatstvo mudrosti o tajnama i ljepotama dugog putovanja kroz tame i svjetla sudbine. Alojz Majetić Književna povijest, ne samo hrvatska nego i globalna, oskudijeva epistolarnim romanima. A takvih djela koja su pisana a quattro mani, dakle, u suradnji dvoje autora, još je i manje. Marina Vujčić I Ivica Ivanišević hrabro su se prihvatili izazova. Njihova priča oslanja se na razmjerno trivijalnu pretpostavku: žena i muškarac srednjih godina, koji su u mladosti bili ljubavnici, da bi onda iz nikada dovoljno obrazloženih razloga naprasno prekinuli svoju vezu, stupaju u kontakt nakon punih trideset godina. Bliži se obljetnica njihove mature, a glavna junakinja, danas ugledna liječnica u, na prvi pogled, sretnome braku s dvoje djece, prihvaća se zamorne logistike okupljanja raspršene generacije. Sav taj gnjavatorski, iscrpljujući posao ona odrađuje samo s jednom željom: da konačno ustanovi gdje je nestao On, čovjek kojega je svojedobno voljela. Kad ga, putem elektronske pošte, uspije locirati, davno umrtvljena veza naglo će se razgoriti. U trenutku kad pomislimo da priča polako ali sigurno stremi jeftinome žanrovskome kraju, događa se zaplet: u njihovu mail komunikaciju uključuje se treća strana. Priča koja se do tada kretala sigurnim koordinatama sofisticiranog ali ipak ljubića, naglo iskoračuje sa žanrovskih tračnica, pretvarajući se u literaturu koja otvara mnoga pitanja. Ne samo ona koja se tiču razumijevanja suptilne mreže intimnih odnosa među ljudima, nego i pitanja koja zahvaćaju probleme kudikamo dublje i šire, u složenome društvenome kontekstu. Otpusno pismo nije samo knjiga koja osebujno materijalizira krizu srednjih godina, pokušava odijeliti čežnju za ljubavlju od potrebe da se čovjek ne osjeća promašenim, nego i djelo koje smjelo iskoračuje u pravo minsko polje delikatnih osobnih i društvenih kontroverzi. 9